ČUKO FOR PRESIDENT!

Da vidimo sad čiji je Piranski zaljev!

Evo mene opet. Poslije podne je ...gazda spava u fotelji, snijeg pada, a ja se privukao do laptopa. Gazda ne voli da ja pišem po blogovima, ili da sam na facebooku. On misli da to nije dobro za pse i da bi im moglo škoditi.

Neće on to primjetiti. Ja znam kako se pravi prilog za blog. Najprije otvorim folder na kojemu piše NOVI ZAVJET. To je sigurno,  jer tu nikada nitko ne zaviri. Gazda kaže da to nije više suvremeno ...čak se ni u Crkvi ne koristi.

E sada ...napravim novi dokument i pišem. Imam male šape, pa nije problem.

A ovo što hoću danas pisati ...tišti me odavno. Htio sam se kandidirati za hrvatskog predsjednika. Odgovorio me gazda uvjeravajući me da pas ne može biti hrvatski predsjednik i da ja ionako nemam pojma kako se vodi jedna država, da to trebaju raditi najbolji od najboljih, a alfa Hrvat može biti samo onaj naj, naj...

Kada sam vidio listu kandidata, pomislio sam ...ako je to najbolje što Hrvatska može ponuditi, onda laku noć!

Moj gazda misli da psi ne znaju što je demokracija. Mogu vam reći da on nema pojma.

Kod nas pasa je demokracija u genima. Čim se nađemo zajedno, odmah biramo novoga vođu ...sasvim demokratski. Dobro ...uvjek pobjede oni iz stranke Rottweiler ili Dobermann, ali i mi imamo realne šanse.

I onda odmah rješimo teritotijalna pitanja. Omeđimo jasno svoj teritorij. To bi u hrvatskom slučaju značilo puno. Obilježili bi granice i onda ne trebaju pregovori i međunarodna arbitraža.

Bivši alfa Hrvat, onaj što je otišao i ne zna se vratiti ...isto je puno lajao. Tu se ne razlikujemo, ali razlikujemo se u tome da se mi znamo uvjek vratiti, Naša ministrica za povratak bila bi Lassie. Ona kaže da se Ivo neće vratiti, jer bi za povratak bilo nužno da podvije rep, a on to nije u stanju.

Dobro ...sad je kasno. Hrvatska je izabrala novoga alfa Hrvata. Nije baš iz stranke Rottweillera ili Dobermanna ... njihov kandidat je izgubio ...ali ni ovaj nije baš tako loš. Samo sumnjam da će on uspješno obilježiti teritorij. Ali Lassie je obećala da će mu pomoći da se ne izgubi. I ja ću malo pronjuškati za najboljim rješenjima.
I imao je gazda pravo. Folder NOVI ZAVJET se stvarno ni u Crkvi ne koristi. Oni sada pokušavaju nešto sa daljinskim upravljačima, ali njihov kandidat svejedno izgubio. Možda bi ipak bilo bolje da pokušaju s Evanđaljem.

Onoga drugoga Ivu, onoga što se ne zna i ne treba vratiti zamjenila je teta Jadranka. Ona sada pokušava obilježiti granice, ali mislim da ne zna kako se to radi (vidi sliku!). Ne znam hoće li joj to uspjeti ali barem zna odakle treba početi.
Pozdrav
Jackie

SIGURNOST U PROMETU

Dragi moji,

Da vam se predstavim. Ja sam Jacky, koji se još zove Čuko. Ustvari ...tako me samo gazda zove. Meni je potpuno svejedno kako me zovu ...ionako imam drugih problema.
Razlog zbog kojega sam otvorio ovaj blog je na prvi pogled čudan. Ali, ako budeš čitao moje priloge bit će ti logičan i jasan.
Već duže vremena imam problema sa svojim gazdom. On isto tako piše po blogovima...onako od kuće ...kako to ljudi kažu.

Nije to neki ozbiljan posao, ali zbog toga često zanemari naše prijateljstvo. A inače ...nema pojma o životu. Ne znam  ne želi li on ili ne može li vidjeti svijet onakvim kakav taj svijet jest. Pratim ga već deset godina, prisustvovao sam  bezbrojnim razgovorima, koje je on vodio sa ljudima o kojima je pisao. Čitao sam i ono što napiše, ali to je po mojemu mišljenju promašeni život.

Ni politički se ne slažemo, ali ne bih htio pisati o politici.

Želim pisati o jednostavnim stvarima ...o stvarima koje danomice doživljavamo.

Evo nekidan! Idemo tako nas dvojica u šetnju. Put je više nego zanimljiv. Sretnem u tvrđavi Dijanu. Dijana je jako zgodna kuja, ali ponekad jako djetinjasta. Zove me u igru, ali meni nije do igre. Žurim se do bake, jer me tamo čeka ručak. Pokušavam joj to fino reći, ali ...ne možeš ti ženskoj objasniti da nemam vremena, da nemam volje...

Na jednome mjestu moramo prijeći, jako prometnu cestu. Tu moram posebno paziti na gazdu. On je već u godinama ...a opreza nikad dovoljno. Ali ...ovaj put je pazio. Stao je pred pješačkim prijelazom, automobil koji je dolazio s lijeva se zaustavio i mi smo nastavili put do sredine ceste. Onda je gazda zastao, pogledao desno i vidjevši da nitko ne ide nastavio put.

Čuli smo škripu kočnica s lijeve strane i nismo stigli ni reagirati, a ispred nas je proletio bijeli audi. Obišao je auto, koji je čekao da mi prođemo i zamalo nas pogazio. Na sreću samo se očešao u gazdinu jaknu.

Gazda o tome sigurno neće pisati. Nije to za njega neki događaj, kao izbori, ili neka druga katasrofa. Zato moram ja i zbog toga sam napravio blog.

Često se kaže da se ljudi u prometu ponašaju kao životonje. Misli se onda na ponašanje vozača poput ovoga što nas je skoro otpremio u vječna lovišta.

I ta nepravda mi smrdi do neba. Kad bi se ljudi ponašali, kao životinje, prometnih nesreća ne bi bilo. Ne vjerujete!? Evo dokaza u slici.

Svi golubovi u gradu imaju letačku dozvolu. Ali ona se ne dobije tek tako. Treba ići u školu, vježbati na poligonu, treba mučiti se ...dokazati se da si životinja.

Gledajući gazdu pri poslu, naučio sam novinarski zanat. Nama životonjama ne trebaju mediji, ali obraćam se vama ...budite kao mi ...svjesni činjenice da moramo biti obzirni prema drugima.

A priču o ponašanju u prometu kod životinja ispričat ću u slikama. I to sam naučio ...pronaći slike u izborniku, napraviti web-album, kopirati htlm kod i šapom na ENTER. Jednostavno!

Lako je biti čovjek ...pokušaj biti životinja!

Eto o tome ću pisati ovdje. O našim svakodnevnim događajima.

Pa navrati ponekad!

Tvoj Jacky!