SJEĆANJE NA RIKKA

Pozdravljam te i hvala ti što me čitaš, iako ne znam spadaš li i ti u one glupane koji smatraju da psi nemaju sjećanje i da psi nemogu doživjeti dvodimenzionalnu sliku. Svakakve gluposti pišu o nama, a nama je to potpuno svejedno. Teoriju da psi vide dvodimenzionalno, mogu potvrditi svaku večer, jer vrlo često gledam televizor, poglavito kaubojske filmove i emisiju „Otvoreno“. Ne bih više o tome, nego bih se posvetio obaranju druge tvrdnje, a to je da psi nemaju pamćenje.

Dok sam bio u Njemačkoj imao sam puno prijatelja. Družili smo se svaki dan na jednoj livadi ...skoro u centru grada. Ponekad je tu dolazio i Rikko sa svojim gazdom. Mi baš nismo voljeli Rikkinog gazdu, jer je uvjek bio raspoložen za svađu i smrdio na alkohol, ali Rikko je bio ok. Rikko je bio iz plemena Zlatni retriver i uvjek je bio dobro rapoložen. Kad se njegov gazda svađao s nekim od naših gazda, sjeo je ispred njega njemu na cipele i pažljivo promatrao što se događa.
Rikka sam često viđao i u pješačkoj zoni, ali onda nije bio raspoložen za druženje. Sjedio je pored svoga gazde, koji je isto sjedio na ulici i imao pred sobom šešir u kojega su prolaznici ubacivali novčić. Stanovao je u baraci između kolosijeka, na kojima su često jurili vlakovi. Prijatelj moge gazde je pričao kako tamo nema ni struje ni vode.
Osim na livadi, gazda i ja smo dosta vremena provodili u šumi pored grada. Tamo smo bili sami, ali smo ponekad sreli Rikka i njegovog gazdu.
Jednom smo u šumi sreli samo Rikka. Potrčao je mojemu gazdi i povukao ga za nogavicu. Nisam to mogao dopustiti, jer to smijem samo ja i zarežao sam na njega. Rikko je pustio gazdu i krenuo prema šumi, a mi za njim. U šumi je ležao Rikkin gazda. Bio je krvav i smrdio je na alkohol. Gazda mu je pomogao ustati, a on mu je ispričao da su ga napali skinhedsi. To su oni zločesti dečki sa obrijanim glavama, koji se samo tuku po gradu.
Rikkin gazda nije mogao stajati sam i držao se za moga gazdu. Moj gazda je pozvao hitnu pomoć, oni su brzo došli i odvezli ga u bolnicu.
Gazda i ja smo odveli Rikku u azil. Nije to bilo daleko. Posjećivali smo ga često i on se veselio susretu s nama. Izvodili smo ga u šetnju, a poslije vraćali u azil.
Rikkin gazda je umro uskoro. Nije se uspio oporaviti od ozljeda. Rikku je adoptirala jedna obitelj iz susjednog grada. Imao je puno prostora u dvorištu, nije morao prositi, ali Rikko je svejedno bio tužan i slabo je jeo. Počeo je gubiti dlaku.
Jednoga dana Rikko je nestao. Njegovi novi vlasnici javili su to u azil u našemu gradu, a ovi su to javili mojemu gazdi i zamolili ga da im javi ako nešto dozna o njemu.
Baraka u kojoj je Rikko živio sa svojim gazdom srušena je i na tome mjestu je građena nova zgrada. Gazda i ja smo otišli tamo i zamolili radnike da nam jave, ako slučajne vide Rikka.
Jednoga dana radnici su pronašli pored tračnica mrtvoga psa. Nazvali su ...i gazda i ja smo se uputili tamo. Na nasipu pored pruge ležao je sa otvorenim očima i ustima, a iz kuta usana na, svjetloj dlaki, jasno su se vidjeli tragovi krvi.
Bio je to Rikko.

Tvoj Jacky

ČIKA MIRKO FOR EVER

Halo svima zajedno. Znači pročitali ste moj prvi intervju u sbonline. To mi znači puno, jer kada sam priopćio gazdi da ću otvoriti svoj blog, on je skoro pao sa stolice. Kao ...nije to za pse. To pišu samo oni koji znaju dobro pisati, koji imaju što reći kao Žarko Puhovski i don Kaćunko. Ma ko je to vidio da psi pišu po blogovima i još u Slavonskom Brodu, gdje čak i napredna omladina svoje novine uklesava u kamen. Kao ...u Brodu je zabranjeno biti moderan, a ako je to još pas onda je to katastrofa.

Nije to baš tako. Ako se znaš ispravno ponašati, onda i u Brodu možeš biti kreativan, samo se to onda zove kroativan. Ovaj Brod vodi čika Mirko koji se o svemu brine, samo što to ljudi ne cijene dovoljno. Ako se negdje pojavi neka rupa na asfaltu onda čika Mirko odmah nabaci koju lopatu asfalta, malo to poravna i ...super.  To on jako voli i zato ga uvjek biraju.
Čika Mirko kao ni ja ne voli životinje i omladinu. Ma mislim onu zločestu omladinu, koji hoće neki svoj dom. Moj gazda kaže da to treba omladini da bi se mogli sastajati i zajednički nešto poduzimati. Ma znam ja to kako izgleda kad se omladina sastaje. Vidim to svake godine kad je Norijada. Nemožeš ni doći na korzo, a ni na ulicama nemaš mira. Pjevaju, plešu ...idu mi na živce. A kad bi imali svoj dom onda bi to trajalo cijelu godinu.
Ima čika Mirko pravo. Za Norijadu pretrpi to nekako kao i ja ...onda potjera tu zločestu omladinu u svijet. I mi imamo svoj mir. Ostane samo mirna i dobra omladina, koja nikome ne smeta ...igra folklor, član je mladeži stranaka, nedjeljom ide u crkvu...
Niti azil za životinje čika Mirko ne želi. Mogao bi tako Brod postati svima zanimljiv, pa bi nam mogli početi dolaziti turisti. Bože sačuvaj! Da se to nebi dogodilo čika Mirko je osobno postao predsjednik Turističke zajednice. I ja sada mogu biti u miru, jer dok je čika Mirko na čelu grada ne moram se bojati da će turisti navaliti u Brod i praviti gužvu. Ako i dođe koji ima čika Mirko još jumbo postere sa njegovom slikom, pa ih može postaviti po gradu, a one najuopornije rastjera takvim vatrometom da nikome neće pasti na pamet uskoro pomoliti nos u Brodu. I onda je super. Čika Mirku nitko ne smeta dok on poravnava rupe, a meni isto nitko ne smeta kada u tvrđavi naganjam lisice.
Moj gazda kaže da takav vatromet košta puno. Pa šta? Nije to čika Mirkov novac, a bolje da ga potroši za vatromet i rastjera turiste i omladinu, nego da ga troši za ...nedajbože azil za životinje ili za dom omladine.
Ako neki zločesti omladinac ipak odluči ostati u gradu ...i za njega čika Mirko ima rješenje. Da mu malo novaca i on pravi omladinske novine i pravi čika Mirku reklamu.
Znam da me čitate svugdje, ali ako mislite da možete doći u Brod i kvariti čika Mirkovu i moju idilu ...nemate šanse! Imamo tvrđavu, imamo Turističku zajednicu ...svakoga časa vam možemo pripremiti vatromet, a imamo odnedavno i LOB u tiskanoj verziji. Imate u Hrvatskoj bezbroj gradova, koji nemaju to sve, a još se i vesele kad im dođu turisti.
Ostavite čika Mirka i mene na miru!
Tvoj Jacky

Čitaj me i ne dolazi Brod!

KIŠE DOLAZE

Dobar dan! Da ti se predstavim i pružim šapu. Ja sam Jacky, ali gazda me zove Čuko. Rođen sam u Španjolskoj, odrastao u Njemačkoj a sada živim u Slavonskom Brodu u Hrvatskoj. Moj gazda je rođen u Bosni, odrastao u Hrvatskoj, živio u Njemačkoj, a sada živimo zajedno u Slavonskom Brodu. Meni je to ...porijeklo, korijeni, domovina, dijaspora, nacija... sve tako smiješno i čudno. Ali mojega gazdu to zanima i o tome priča, piše, telefonira...
Tako i ovih dana. Kiša pada i pada, hladno je ...nema na ulicama ni pasa ni mačaka. Dosadno dozlaboga. Ja moram u šetnju ...to se tako kaže kada psi izađu obaviti ono što ljudi obavljaju u kućama u tajnosti, pa ispada kao da su oni neka viša vrsta da oni te stvari uopće ne rade. A crijeva i mjehur se moraju isprazniti.
U Brodu je za to bezbroj prilika i zato sam zavolio ovaj grad. A i doživi se svašta ...sretneš druge pse, poganjaš mačku ili ježa. Sad ježa već manje, jer oni nisu fer. Umjesto da bježe, smotaju se u klupko, a koža im puna bodlji, pa ne možeš ugristi. I mačke su zločeste! Kada se za nekom zajurim i kada mi je već na dohvat zubi, ona se hitro popne na neko drvo. Meni se neda penjati po drveću, a to one znaju.
Kiša pada i pada.
Da se vrijeme ponaša kako treba, gazda i ja bi bili sada u voćnjaku. Tu se najugodnije osjećam. Gazda nešto radi, ili čita, a ja ga čuvam. Dobro ...ponekad malo zadrijemam, ali ne može se stalno biti budan. Ponekad obojica zadrijemamo u hladovini. Gazdi je lakše, jer nema brige kad sam ja uz njega. Ja ga čuvam od opasnih zvijeri ...fazana, ježeva, zečeva, srna...
Gazda to baš ne voli. Kaže mi da sa svima moram živjeti u miru da se moramo slagati, da ima dovoljno mjesta za sve životinje i ljude, da je to sve od Boga stvoreno. I kada mu fazani ...na njegove oči jedu rajčice i ribizle on se ljuti na mene što sam ih potjerao, a on nije uspio slikati to. Ma za poludit  ...kažem ti.
Jutros gazda razgovara na skype sa teta Sonjom. To je ona teta što izdaje onaj portal u Berlinu. Teta Sonja pita ...kakve su to poplave kod vas u Brodu? ...čitala je na netu, kaže...
I čujem mojega gazdu kako kaže da to nije ništa strašno, da su ljudi ovdje navikli na to ...važno je da Sava nije visoka i da je nasip stabilan.
E pa sad... Ako to nije strašno, ja ne znam šta onda jest. Već danima izlazim iz kuće samo za nuždu u pravom smislu te riječi. Zbog poplava ne možemo do voćnjaka. Put do voćnjaka vidim na televiziji, a vatrogasci evakuiraju stanovnike. Sve je to mojemu gazdi svejedno. Njemu je važno da je večeras kazališna predstava ...neka „Jalta, Jalta“ i kazalište „Komedija“ iz Zagreba. Za to se gazda pobrinio, na vrijeme nabavio kartu.
Dobro ...volim i ja kazalište. Dok je gazda u kazalištu ja sam kod bake, a ona ne vodi toliko računa o mojoj liniji, pa jedem napolitanke i kekse. Ležim na kauču, gledamo televiziju i uživamo. Baka mi redovno skuha hrenovke ...one pileće, koje najviše volim.
Za lijepog vremena, nakon kazališta idemo pješice kući. To volim, jer idemo kroz tvrđavu, a tu je onda bezbroj životinja, ali ja najviše volim loviti lisice. Nisam baš imao nekoga uspjeha, osim što sam loveći lisice ulovio umjesto njih bezbroj krpelja, koji su baš dosadni.
I sada ništa od toga. Ostaje mi samo nadati se da će to kazalište trajati dugo, da će gazda opet nakon predstave s drušvom u kafić i da ću ja moći s bakom u miru uživati u napolitankama i hrenovkama. Opet ću nakupiti kila, ali gazda se ne mora brinuti za to ...skinut ću ja to samo da kiša prestane.
Tebe pozdravljam iako se ne poznajemo. Ako ikada dođeš u Brod kada ova kiša prestane ...možda se vidimo. I ako te gazda pozove na kavu ...nemoj odbiti. Sigurno će te odvesti u onaj kafić na korzu. I one kekse koje serviraju uz kavu to najviše volim. Samo moraš mi ih pružiti krišom da gazda ne vidi, jer on to ne voli. Ja ću već biti u tvojoj blizini ...ne brini!
PS: Ne znam da li ti je poznato, ali i ja se zanimam za politiku. Sviđa mi se Zakon o golfu i zbog njega sam jako sretan što živim u Hrvatskoj, jer samo u Hrvatskoj postoji Zakon o golfu. Kada dođem u Njemačku u posjetu imat ću se čime pohvaliti. Mislim da će Ricko, Biene, Bobby i Atilla puknuti od zavisti. U njihovoj državi mogu o Zakonu o golfu samo sanjati.
Tvoj Jacky!