Tako i ovih dana. Kiša pada i pada, hladno je ...nema na ulicama ni pasa ni mačaka. Dosadno dozlaboga. Ja moram u šetnju ...to se tako kaže kada psi izađu obaviti ono što ljudi obavljaju u kućama u tajnosti, pa ispada kao da su oni neka viša vrsta da oni te stvari uopće ne rade. A crijeva i mjehur se moraju isprazniti.
U Brodu je za to bezbroj prilika i zato sam zavolio ovaj grad. A i doživi se svašta ...sretneš druge pse, poganjaš mačku ili ježa. Sad ježa već manje, jer oni nisu fer. Umjesto da bježe, smotaju se u klupko, a koža im puna bodlji, pa ne možeš ugristi. I mačke su zločeste! Kada se za nekom zajurim i kada mi je već na dohvat zubi, ona se hitro popne na neko drvo. Meni se neda penjati po drveću, a to one znaju.
Kiša pada i pada.
Da se vrijeme ponaša kako treba, gazda i ja bi bili sada u voćnjaku. Tu se najugodnije osjećam. Gazda nešto radi, ili čita, a ja ga čuvam. Dobro ...ponekad malo zadrijemam, ali ne može se stalno biti budan. Ponekad obojica zadrijemamo u hladovini. Gazdi je lakše, jer nema brige kad sam ja uz njega. Ja ga čuvam od opasnih zvijeri ...fazana, ježeva, zečeva, srna...
Gazda to baš ne voli. Kaže mi da sa svima moram živjeti u miru da se moramo slagati, da ima dovoljno mjesta za sve životinje i ljude, da je to sve od Boga stvoreno. I kada mu fazani ...na njegove oči jedu rajčice i ribizle on se ljuti na mene što sam ih potjerao, a on nije uspio slikati to. Ma za poludit ...kažem ti.
Jutros gazda razgovara na skype sa teta Sonjom. To je ona teta što izdaje onaj portal u Berlinu. Teta Sonja pita ...kakve su to poplave kod vas u Brodu? ...čitala je na netu, kaže...
I čujem mojega gazdu kako kaže da to nije ništa strašno, da su ljudi ovdje navikli na to ...važno je da Sava nije visoka i da je nasip stabilan.
E pa sad... Ako to nije strašno, ja ne znam šta onda jest. Već danima izlazim iz kuće samo za nuždu u pravom smislu te riječi. Zbog poplava ne možemo do voćnjaka. Put do voćnjaka vidim na televiziji, a vatrogasci evakuiraju stanovnike. Sve je to mojemu gazdi svejedno. Njemu je važno da je večeras kazališna predstava ...neka „Jalta, Jalta“ i kazalište „Komedija“ iz Zagreba. Za to se gazda pobrinio, na vrijeme nabavio kartu.
Dobro ...volim i ja kazalište. Dok je gazda u kazalištu ja sam kod bake, a ona ne vodi toliko računa o mojoj liniji, pa jedem napolitanke i kekse. Ležim na kauču, gledamo televiziju i uživamo. Baka mi redovno skuha hrenovke ...one pileće, koje najviše volim.
Za lijepog vremena, nakon kazališta idemo pješice kući. To volim, jer idemo kroz tvrđavu, a tu je onda bezbroj životinja, ali ja najviše volim loviti lisice. Nisam baš imao nekoga uspjeha, osim što sam loveći lisice ulovio umjesto njih bezbroj krpelja, koji su baš dosadni.
I sada ništa od toga. Ostaje mi samo nadati se da će to kazalište trajati dugo, da će gazda opet nakon predstave s drušvom u kafić i da ću ja moći s bakom u miru uživati u napolitankama i hrenovkama. Opet ću nakupiti kila, ali gazda se ne mora brinuti za to ...skinut ću ja to samo da kiša prestane.
Tebe pozdravljam iako se ne poznajemo. Ako ikada dođeš u Brod kada ova kiša prestane ...možda se vidimo. I ako te gazda pozove na kavu ...nemoj odbiti. Sigurno će te odvesti u onaj kafić na korzu. I one kekse koje serviraju uz kavu to najviše volim. Samo moraš mi ih pružiti krišom da gazda ne vidi, jer on to ne voli. Ja ću već biti u tvojoj blizini ...ne brini!
PS: Ne znam da li ti je poznato, ali i ja se zanimam za politiku. Sviđa mi se Zakon o golfu i zbog njega sam jako sretan što živim u Hrvatskoj, jer samo u Hrvatskoj postoji Zakon o golfu. Kada dođem u Njemačku u posjetu imat ću se čime pohvaliti. Mislim da će Ricko, Biene, Bobby i Atilla puknuti od zavisti. U njihovoj državi mogu o Zakonu o golfu samo sanjati.
Tvoj Jacky!
Nema komentara:
Objavi komentar