Crni Žuti na Savi |
Marim ja za sve to. Meni dosadile ove priče o najnovijim mjerama, koje ionako neće donijeti ništa dobroga. Razgovaram tako sa prijateljima Crnim i Žutim. Oni nemaju gazdu, samostalni su, ali rade na crno. To jest samo Crni, radi na crno, a Žuti ne radi ništa, jer Crni zaradi dovoljno za obojicu. Njima dvojici je super. Baš im zavidim.
Kao prvo nemaju gazdu koji im soli pamet, kupuje dijetnu hranu, vodi veterinaru... Svoje vrijeme provode po svojo želji. Za hranu se pobrine teta Ljerka, koja jadna na sve strane skuplja pomoć. Crnom i Žutom svejedno. Po cijeli dan lutaju po gradu, a često su na korzu. Ljeti navrate u neki od kafića i tamo se ogrebu za kekse, koji se serviraju uz kavu. To oni vole. Imaju i vozačku dozvolu, pa ulicu prelaze samo na zeleno. Za vodu u Brodu nije nikada bio problem, a tu je i Sava. Kada se od lutanja umore ne moraju, kao ja, ležati na svome mjestu, nego se jednostavno izvale tamo gdje ih je volja.
Tako smo nekidan na korzu u razgovoru došli do zaključka da su ljudi baš ludi. Gledaju televizor, a trebali bi čitati bibliju. Tamo piše ...gazda mi čitao ... "Pogledajte ptice nebeske! Niti siju niti žanju, a hrani ih otac njihov nebeski.“
Malo više vjere u Boga ne bi bilo na odmet. Crni i Žuti to shvatili, ali lako njima oni nemaju gazdu. Oni imaju samo tetu Ljerku, a to im sasvim dovoljno.
Crni i teta Ljerka u kafiću |
Podnevna siesta pred kineskim dućanom |
Super pojilo za žedne životinje |
Nema komentara:
Objavi komentar