SJEĆANJE NA RIKKA

Pozdravljam te i hvala ti što me čitaš, iako ne znam spadaš li i ti u one glupane koji smatraju da psi nemaju sjećanje i da psi nemogu doživjeti dvodimenzionalnu sliku. Svakakve gluposti pišu o nama, a nama je to potpuno svejedno. Teoriju da psi vide dvodimenzionalno, mogu potvrditi svaku večer, jer vrlo često gledam televizor, poglavito kaubojske filmove i emisiju „Otvoreno“. Ne bih više o tome, nego bih se posvetio obaranju druge tvrdnje, a to je da psi nemaju pamćenje.

Dok sam bio u Njemačkoj imao sam puno prijatelja. Družili smo se svaki dan na jednoj livadi ...skoro u centru grada. Ponekad je tu dolazio i Rikko sa svojim gazdom. Mi baš nismo voljeli Rikkinog gazdu, jer je uvjek bio raspoložen za svađu i smrdio na alkohol, ali Rikko je bio ok. Rikko je bio iz plemena Zlatni retriver i uvjek je bio dobro rapoložen. Kad se njegov gazda svađao s nekim od naših gazda, sjeo je ispred njega njemu na cipele i pažljivo promatrao što se događa.
Rikka sam često viđao i u pješačkoj zoni, ali onda nije bio raspoložen za druženje. Sjedio je pored svoga gazde, koji je isto sjedio na ulici i imao pred sobom šešir u kojega su prolaznici ubacivali novčić. Stanovao je u baraci između kolosijeka, na kojima su često jurili vlakovi. Prijatelj moge gazde je pričao kako tamo nema ni struje ni vode.
Osim na livadi, gazda i ja smo dosta vremena provodili u šumi pored grada. Tamo smo bili sami, ali smo ponekad sreli Rikka i njegovog gazdu.
Jednom smo u šumi sreli samo Rikka. Potrčao je mojemu gazdi i povukao ga za nogavicu. Nisam to mogao dopustiti, jer to smijem samo ja i zarežao sam na njega. Rikko je pustio gazdu i krenuo prema šumi, a mi za njim. U šumi je ležao Rikkin gazda. Bio je krvav i smrdio je na alkohol. Gazda mu je pomogao ustati, a on mu je ispričao da su ga napali skinhedsi. To su oni zločesti dečki sa obrijanim glavama, koji se samo tuku po gradu.
Rikkin gazda nije mogao stajati sam i držao se za moga gazdu. Moj gazda je pozvao hitnu pomoć, oni su brzo došli i odvezli ga u bolnicu.
Gazda i ja smo odveli Rikku u azil. Nije to bilo daleko. Posjećivali smo ga često i on se veselio susretu s nama. Izvodili smo ga u šetnju, a poslije vraćali u azil.
Rikkin gazda je umro uskoro. Nije se uspio oporaviti od ozljeda. Rikku je adoptirala jedna obitelj iz susjednog grada. Imao je puno prostora u dvorištu, nije morao prositi, ali Rikko je svejedno bio tužan i slabo je jeo. Počeo je gubiti dlaku.
Jednoga dana Rikko je nestao. Njegovi novi vlasnici javili su to u azil u našemu gradu, a ovi su to javili mojemu gazdi i zamolili ga da im javi ako nešto dozna o njemu.
Baraka u kojoj je Rikko živio sa svojim gazdom srušena je i na tome mjestu je građena nova zgrada. Gazda i ja smo otišli tamo i zamolili radnike da nam jave, ako slučajne vide Rikka.
Jednoga dana radnici su pronašli pored tračnica mrtvoga psa. Nazvali su ...i gazda i ja smo se uputili tamo. Na nasipu pored pruge ležao je sa otvorenim očima i ustima, a iz kuta usana na, svjetloj dlaki, jasno su se vidjeli tragovi krvi.
Bio je to Rikko.

Tvoj Jacky

ČIKA MIRKO FOR EVER

Halo svima zajedno. Znači pročitali ste moj prvi intervju u sbonline. To mi znači puno, jer kada sam priopćio gazdi da ću otvoriti svoj blog, on je skoro pao sa stolice. Kao ...nije to za pse. To pišu samo oni koji znaju dobro pisati, koji imaju što reći kao Žarko Puhovski i don Kaćunko. Ma ko je to vidio da psi pišu po blogovima i još u Slavonskom Brodu, gdje čak i napredna omladina svoje novine uklesava u kamen. Kao ...u Brodu je zabranjeno biti moderan, a ako je to još pas onda je to katastrofa.

Nije to baš tako. Ako se znaš ispravno ponašati, onda i u Brodu možeš biti kreativan, samo se to onda zove kroativan. Ovaj Brod vodi čika Mirko koji se o svemu brine, samo što to ljudi ne cijene dovoljno. Ako se negdje pojavi neka rupa na asfaltu onda čika Mirko odmah nabaci koju lopatu asfalta, malo to poravna i ...super.  To on jako voli i zato ga uvjek biraju.
Čika Mirko kao ni ja ne voli životinje i omladinu. Ma mislim onu zločestu omladinu, koji hoće neki svoj dom. Moj gazda kaže da to treba omladini da bi se mogli sastajati i zajednički nešto poduzimati. Ma znam ja to kako izgleda kad se omladina sastaje. Vidim to svake godine kad je Norijada. Nemožeš ni doći na korzo, a ni na ulicama nemaš mira. Pjevaju, plešu ...idu mi na živce. A kad bi imali svoj dom onda bi to trajalo cijelu godinu.
Ima čika Mirko pravo. Za Norijadu pretrpi to nekako kao i ja ...onda potjera tu zločestu omladinu u svijet. I mi imamo svoj mir. Ostane samo mirna i dobra omladina, koja nikome ne smeta ...igra folklor, član je mladeži stranaka, nedjeljom ide u crkvu...
Niti azil za životinje čika Mirko ne želi. Mogao bi tako Brod postati svima zanimljiv, pa bi nam mogli početi dolaziti turisti. Bože sačuvaj! Da se to nebi dogodilo čika Mirko je osobno postao predsjednik Turističke zajednice. I ja sada mogu biti u miru, jer dok je čika Mirko na čelu grada ne moram se bojati da će turisti navaliti u Brod i praviti gužvu. Ako i dođe koji ima čika Mirko još jumbo postere sa njegovom slikom, pa ih može postaviti po gradu, a one najuopornije rastjera takvim vatrometom da nikome neće pasti na pamet uskoro pomoliti nos u Brodu. I onda je super. Čika Mirku nitko ne smeta dok on poravnava rupe, a meni isto nitko ne smeta kada u tvrđavi naganjam lisice.
Moj gazda kaže da takav vatromet košta puno. Pa šta? Nije to čika Mirkov novac, a bolje da ga potroši za vatromet i rastjera turiste i omladinu, nego da ga troši za ...nedajbože azil za životinje ili za dom omladine.
Ako neki zločesti omladinac ipak odluči ostati u gradu ...i za njega čika Mirko ima rješenje. Da mu malo novaca i on pravi omladinske novine i pravi čika Mirku reklamu.
Znam da me čitate svugdje, ali ako mislite da možete doći u Brod i kvariti čika Mirkovu i moju idilu ...nemate šanse! Imamo tvrđavu, imamo Turističku zajednicu ...svakoga časa vam možemo pripremiti vatromet, a imamo odnedavno i LOB u tiskanoj verziji. Imate u Hrvatskoj bezbroj gradova, koji nemaju to sve, a još se i vesele kad im dođu turisti.
Ostavite čika Mirka i mene na miru!
Tvoj Jacky

Čitaj me i ne dolazi Brod!

KIŠE DOLAZE

Dobar dan! Da ti se predstavim i pružim šapu. Ja sam Jacky, ali gazda me zove Čuko. Rođen sam u Španjolskoj, odrastao u Njemačkoj a sada živim u Slavonskom Brodu u Hrvatskoj. Moj gazda je rođen u Bosni, odrastao u Hrvatskoj, živio u Njemačkoj, a sada živimo zajedno u Slavonskom Brodu. Meni je to ...porijeklo, korijeni, domovina, dijaspora, nacija... sve tako smiješno i čudno. Ali mojega gazdu to zanima i o tome priča, piše, telefonira...
Tako i ovih dana. Kiša pada i pada, hladno je ...nema na ulicama ni pasa ni mačaka. Dosadno dozlaboga. Ja moram u šetnju ...to se tako kaže kada psi izađu obaviti ono što ljudi obavljaju u kućama u tajnosti, pa ispada kao da su oni neka viša vrsta da oni te stvari uopće ne rade. A crijeva i mjehur se moraju isprazniti.
U Brodu je za to bezbroj prilika i zato sam zavolio ovaj grad. A i doživi se svašta ...sretneš druge pse, poganjaš mačku ili ježa. Sad ježa već manje, jer oni nisu fer. Umjesto da bježe, smotaju se u klupko, a koža im puna bodlji, pa ne možeš ugristi. I mačke su zločeste! Kada se za nekom zajurim i kada mi je već na dohvat zubi, ona se hitro popne na neko drvo. Meni se neda penjati po drveću, a to one znaju.
Kiša pada i pada.
Da se vrijeme ponaša kako treba, gazda i ja bi bili sada u voćnjaku. Tu se najugodnije osjećam. Gazda nešto radi, ili čita, a ja ga čuvam. Dobro ...ponekad malo zadrijemam, ali ne može se stalno biti budan. Ponekad obojica zadrijemamo u hladovini. Gazdi je lakše, jer nema brige kad sam ja uz njega. Ja ga čuvam od opasnih zvijeri ...fazana, ježeva, zečeva, srna...
Gazda to baš ne voli. Kaže mi da sa svima moram živjeti u miru da se moramo slagati, da ima dovoljno mjesta za sve životinje i ljude, da je to sve od Boga stvoreno. I kada mu fazani ...na njegove oči jedu rajčice i ribizle on se ljuti na mene što sam ih potjerao, a on nije uspio slikati to. Ma za poludit  ...kažem ti.
Jutros gazda razgovara na skype sa teta Sonjom. To je ona teta što izdaje onaj portal u Berlinu. Teta Sonja pita ...kakve su to poplave kod vas u Brodu? ...čitala je na netu, kaže...
I čujem mojega gazdu kako kaže da to nije ništa strašno, da su ljudi ovdje navikli na to ...važno je da Sava nije visoka i da je nasip stabilan.
E pa sad... Ako to nije strašno, ja ne znam šta onda jest. Već danima izlazim iz kuće samo za nuždu u pravom smislu te riječi. Zbog poplava ne možemo do voćnjaka. Put do voćnjaka vidim na televiziji, a vatrogasci evakuiraju stanovnike. Sve je to mojemu gazdi svejedno. Njemu je važno da je večeras kazališna predstava ...neka „Jalta, Jalta“ i kazalište „Komedija“ iz Zagreba. Za to se gazda pobrinio, na vrijeme nabavio kartu.
Dobro ...volim i ja kazalište. Dok je gazda u kazalištu ja sam kod bake, a ona ne vodi toliko računa o mojoj liniji, pa jedem napolitanke i kekse. Ležim na kauču, gledamo televiziju i uživamo. Baka mi redovno skuha hrenovke ...one pileće, koje najviše volim.
Za lijepog vremena, nakon kazališta idemo pješice kući. To volim, jer idemo kroz tvrđavu, a tu je onda bezbroj životinja, ali ja najviše volim loviti lisice. Nisam baš imao nekoga uspjeha, osim što sam loveći lisice ulovio umjesto njih bezbroj krpelja, koji su baš dosadni.
I sada ništa od toga. Ostaje mi samo nadati se da će to kazalište trajati dugo, da će gazda opet nakon predstave s drušvom u kafić i da ću ja moći s bakom u miru uživati u napolitankama i hrenovkama. Opet ću nakupiti kila, ali gazda se ne mora brinuti za to ...skinut ću ja to samo da kiša prestane.
Tebe pozdravljam iako se ne poznajemo. Ako ikada dođeš u Brod kada ova kiša prestane ...možda se vidimo. I ako te gazda pozove na kavu ...nemoj odbiti. Sigurno će te odvesti u onaj kafić na korzu. I one kekse koje serviraju uz kavu to najviše volim. Samo moraš mi ih pružiti krišom da gazda ne vidi, jer on to ne voli. Ja ću već biti u tvojoj blizini ...ne brini!
PS: Ne znam da li ti je poznato, ali i ja se zanimam za politiku. Sviđa mi se Zakon o golfu i zbog njega sam jako sretan što živim u Hrvatskoj, jer samo u Hrvatskoj postoji Zakon o golfu. Kada dođem u Njemačku u posjetu imat ću se čime pohvaliti. Mislim da će Ricko, Biene, Bobby i Atilla puknuti od zavisti. U njihovoj državi mogu o Zakonu o golfu samo sanjati.
Tvoj Jacky!

ČUKO FOR PRESIDENT!

Da vidimo sad čiji je Piranski zaljev!

Evo mene opet. Poslije podne je ...gazda spava u fotelji, snijeg pada, a ja se privukao do laptopa. Gazda ne voli da ja pišem po blogovima, ili da sam na facebooku. On misli da to nije dobro za pse i da bi im moglo škoditi.

Neće on to primjetiti. Ja znam kako se pravi prilog za blog. Najprije otvorim folder na kojemu piše NOVI ZAVJET. To je sigurno,  jer tu nikada nitko ne zaviri. Gazda kaže da to nije više suvremeno ...čak se ni u Crkvi ne koristi.

E sada ...napravim novi dokument i pišem. Imam male šape, pa nije problem.

A ovo što hoću danas pisati ...tišti me odavno. Htio sam se kandidirati za hrvatskog predsjednika. Odgovorio me gazda uvjeravajući me da pas ne može biti hrvatski predsjednik i da ja ionako nemam pojma kako se vodi jedna država, da to trebaju raditi najbolji od najboljih, a alfa Hrvat može biti samo onaj naj, naj...

Kada sam vidio listu kandidata, pomislio sam ...ako je to najbolje što Hrvatska može ponuditi, onda laku noć!

Moj gazda misli da psi ne znaju što je demokracija. Mogu vam reći da on nema pojma.

Kod nas pasa je demokracija u genima. Čim se nađemo zajedno, odmah biramo novoga vođu ...sasvim demokratski. Dobro ...uvjek pobjede oni iz stranke Rottweiler ili Dobermann, ali i mi imamo realne šanse.

I onda odmah rješimo teritotijalna pitanja. Omeđimo jasno svoj teritorij. To bi u hrvatskom slučaju značilo puno. Obilježili bi granice i onda ne trebaju pregovori i međunarodna arbitraža.

Bivši alfa Hrvat, onaj što je otišao i ne zna se vratiti ...isto je puno lajao. Tu se ne razlikujemo, ali razlikujemo se u tome da se mi znamo uvjek vratiti, Naša ministrica za povratak bila bi Lassie. Ona kaže da se Ivo neće vratiti, jer bi za povratak bilo nužno da podvije rep, a on to nije u stanju.

Dobro ...sad je kasno. Hrvatska je izabrala novoga alfa Hrvata. Nije baš iz stranke Rottweillera ili Dobermanna ... njihov kandidat je izgubio ...ali ni ovaj nije baš tako loš. Samo sumnjam da će on uspješno obilježiti teritorij. Ali Lassie je obećala da će mu pomoći da se ne izgubi. I ja ću malo pronjuškati za najboljim rješenjima.
I imao je gazda pravo. Folder NOVI ZAVJET se stvarno ni u Crkvi ne koristi. Oni sada pokušavaju nešto sa daljinskim upravljačima, ali njihov kandidat svejedno izgubio. Možda bi ipak bilo bolje da pokušaju s Evanđaljem.

Onoga drugoga Ivu, onoga što se ne zna i ne treba vratiti zamjenila je teta Jadranka. Ona sada pokušava obilježiti granice, ali mislim da ne zna kako se to radi (vidi sliku!). Ne znam hoće li joj to uspjeti ali barem zna odakle treba početi.
Pozdrav
Jackie

SIGURNOST U PROMETU

Dragi moji,

Da vam se predstavim. Ja sam Jacky, koji se još zove Čuko. Ustvari ...tako me samo gazda zove. Meni je potpuno svejedno kako me zovu ...ionako imam drugih problema.
Razlog zbog kojega sam otvorio ovaj blog je na prvi pogled čudan. Ali, ako budeš čitao moje priloge bit će ti logičan i jasan.
Već duže vremena imam problema sa svojim gazdom. On isto tako piše po blogovima...onako od kuće ...kako to ljudi kažu.

Nije to neki ozbiljan posao, ali zbog toga često zanemari naše prijateljstvo. A inače ...nema pojma o životu. Ne znam  ne želi li on ili ne može li vidjeti svijet onakvim kakav taj svijet jest. Pratim ga već deset godina, prisustvovao sam  bezbrojnim razgovorima, koje je on vodio sa ljudima o kojima je pisao. Čitao sam i ono što napiše, ali to je po mojemu mišljenju promašeni život.

Ni politički se ne slažemo, ali ne bih htio pisati o politici.

Želim pisati o jednostavnim stvarima ...o stvarima koje danomice doživljavamo.

Evo nekidan! Idemo tako nas dvojica u šetnju. Put je više nego zanimljiv. Sretnem u tvrđavi Dijanu. Dijana je jako zgodna kuja, ali ponekad jako djetinjasta. Zove me u igru, ali meni nije do igre. Žurim se do bake, jer me tamo čeka ručak. Pokušavam joj to fino reći, ali ...ne možeš ti ženskoj objasniti da nemam vremena, da nemam volje...

Na jednome mjestu moramo prijeći, jako prometnu cestu. Tu moram posebno paziti na gazdu. On je već u godinama ...a opreza nikad dovoljno. Ali ...ovaj put je pazio. Stao je pred pješačkim prijelazom, automobil koji je dolazio s lijeva se zaustavio i mi smo nastavili put do sredine ceste. Onda je gazda zastao, pogledao desno i vidjevši da nitko ne ide nastavio put.

Čuli smo škripu kočnica s lijeve strane i nismo stigli ni reagirati, a ispred nas je proletio bijeli audi. Obišao je auto, koji je čekao da mi prođemo i zamalo nas pogazio. Na sreću samo se očešao u gazdinu jaknu.

Gazda o tome sigurno neće pisati. Nije to za njega neki događaj, kao izbori, ili neka druga katasrofa. Zato moram ja i zbog toga sam napravio blog.

Često se kaže da se ljudi u prometu ponašaju kao životonje. Misli se onda na ponašanje vozača poput ovoga što nas je skoro otpremio u vječna lovišta.

I ta nepravda mi smrdi do neba. Kad bi se ljudi ponašali, kao životinje, prometnih nesreća ne bi bilo. Ne vjerujete!? Evo dokaza u slici.

Svi golubovi u gradu imaju letačku dozvolu. Ali ona se ne dobije tek tako. Treba ići u školu, vježbati na poligonu, treba mučiti se ...dokazati se da si životinja.

Gledajući gazdu pri poslu, naučio sam novinarski zanat. Nama životonjama ne trebaju mediji, ali obraćam se vama ...budite kao mi ...svjesni činjenice da moramo biti obzirni prema drugima.

A priču o ponašanju u prometu kod životinja ispričat ću u slikama. I to sam naučio ...pronaći slike u izborniku, napraviti web-album, kopirati htlm kod i šapom na ENTER. Jednostavno!

Lako je biti čovjek ...pokušaj biti životinja!

Eto o tome ću pisati ovdje. O našim svakodnevnim događajima.

Pa navrati ponekad!

Tvoj Jacky!